Generacija Zed menja pravila: Da li Srbija ima lidere za budućnost?

Kolumne Autor: Milan Urošević | 16:03 Petak, 20 12 2024

Upravo svedočimo stasavanju nove generacije koja donosi svežinu i otpornost na metode manipulacije i propagande koje su decenijama oblikovale javno mnjenje. Generacija Zed, kako je popularno nazivaju, odrastala je uz društvene mreže i tehnologiju koja im omogućava pristup neograničenom znanju. Uprkos brojnim manama tih platformi, one imaju jednu ključnu prednost – omogućile su ranu spoznaju o važnosti provere informacija.

Za razliku od starijih generacija koje olako prihvataju informacije bez kritičkog osvrta, nove generacije razvile su neku vrstu prirodnog "fact-checking" instinkta. Njihova prva reakcija na svaku informaciju nije prihvatanje, već pitanje: "Da li je ovo istina?" Ova generacija ima filter logike koji kod mnogih starijih odavno ne funkcioniše. To je razlog za optimizam – dolazi generacija koja može doneti promene, posebno u borbi protiv najnegativnijih pojava u društvu, poput korupcije, zlostavljanja i interesnih grupa koje kreiraju atmosferu tenzija i beznađa.

Da li su protesti signal promena?

Razlika između trenutnih protesta i onih nakon tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju, leži u energiji i percepciji problema. Dok su tada protesti bili emotivni, ali bez jasno definisanog cilja, danas se studenti i mladi fokusiraju na konkretne probleme – oni ukazuju na devijacije u društvu koje mnogi odrasli prihvataju kao "normalne". Ovo je snažan signal da dolazi generacija koja neće biti pasivna i oguglala. Međutim, i pored ove pozitivne energije, društvo i dalje pati od hroničnog nedostatka političke alternative.

Gde je alternativa?

Protesti, ma koliko legitimni i potrebni, nisu dovoljni da donesu promenu u demokratskom društvu. Promene se osvajaju na izborima, a tu Srbija nailazi na ključni problem – nedostatak političke opcije koja može artikulisati nezadovoljstvo i energiju mladih. Trenutna opozicija ne uspeva da zadobije poverenje birača, jer često kalkuliše ili se prilagođava narativima koji nisu autentični njihovom političkom profilu.

Pitanje koje se nameće jeste: da li bi jasno opredeljena prozapadna politička ponuda, bez kalkulisanja i populističkih poteza, mogla da pridobije podršku dovoljnog broja birača? Odgovor je očigledan – DA, ali samo ako je ta ponuda dosledna, hrabra i jasno profilisana.

Kada će doći politička promena?

Prilika za stvaranje takve alternative mogla bi se pojaviti na predsedničkim izborima 2027. godine. Do tada, bez političke artikulacije nezadovoljstva i jasne strategije, svaki pokušaj promene ostaje u sferi emotivnog bunta bez političkog efekta.

Alternativa ne sme da kalkuliše, niti da se dodvorava biračkom telu koje nikada neće postati njeno. Potrebna je hrabra vizija, proevropski profilisana politika koja se ne boji da jasno artikuliše vrednosti koje zastupa. Takva politika može kanalisati energiju novih generacija i probuditi nadu u promene koje Srbija očajnički treba. Nova generacija donosi svetlost i promene, ali bez političke alternative, njihov potencijal ostaje samo ideja. Da bi Srbija zakoračila u budućnost, potrebna joj je politička vizija koja bi ovu energiju pretvorila u stvarnu promenu.