Foto: yt printscreen

Labudova pesma moskovskog orkestra

Kolumne Autor: Darko Obradović | 22:07 Subota, 26 02 2022 Foto: yt printscreen

Ulazimo u treći dan vojne agresije Rusije na Ukrajinu. Svako će reći istina je prva žrtva rata. Uporedo sa napadom Rusije, imamo i napad dezinformacija. To i ne bi bilo toliko strašno da se odvija samo na poprištu sukoba. Ratna propaganda je sastavni deo svakog oružanog konflikta. Ono što treba da nas zabrine, u srpskom društvu, očigledno postoje dobro naštimovani moskovski orkestri. Sukob se ne odvija u Srbiji, ali zato aktivne mere se primenjuju u Srbiji. Dok se Ukrajinci bore za goli opstanak, u Srbiji se pojednici zlurado slade. Sa penom u ustima pričaju laži, hvale zločinački režim u Moskvi, nadaju se pokolju u Kijevu i slomu „zapadne“ marionete Ukrajine. Ovim pojedincima nije do Srbije, u stanju su i Srbiju da napadaju istim žarom kao i Ukrajinu. Dovoljno je da samo „namirišu“ ugroženost svojih ruskih nalogodavaca i tog trenutka kreću u bespoštedan okršaj. Za njih nikakvu vrednost ne predstavljaju ekonomski pokazatelji, ljudska prava, demokratija, slobodno tržište, bezbednost, nacionalni uspeh - oni se surovo drže svog imaginarnog sveta zasnovanog na dezinformacijama.

Velikim kritičarima demokratskog poretka, večnim „tragaocima“ za zapadnim nepočinstvima, „zaštitnicima“ ljudskih prava antivakcinaša i teoretičara zavere su uvek zamagljena sočiva objektivnosti kada je u pitanju Rusija i Putinov režim. Dok napadaju kolonijalnu prošlost Zapada zaboravljaju da se Rusija nije nikad dekolonizovala, kada traže slobodu za demonstrante u EU, prećutkuju zverstva nad demonstrantima u Moskvi. Za njih je vic trovanje bojnim otrovom političkih neistomišljenika. Rekordno nizak standard Rusa se predstavlja kao uspešna politika. Kao Potemkinova sela, niko ih nije video ali su tu. Isto tako sada složno optužuju Ukrajinu za fašizam i „zločine“. Dok sve to rade namerno ćute da je Ukrajina imala demokratske izbore od 2014. i to dva puta. Za to vreme njihov vrhovni moralni autoritet okružen tajkunsko-obaveštajnim aparatom vlada već 23 godine.

Kada je započeto gomilanje ruske vojske uprkos objektivnim procenama da se sprema agresija na Ukrajinu, isti moskovski orkestar se smejao, rugao i posprdno vređao. Kada su priloženi dokazi o neposrednom napadu pričali su nam o zapadnoj paranoji. Kao što je lagala Rusija, lagali su i oni. Namerno i svesno.

Prilikom kreiranja javnog mnenja bez srama Ukrajince nazivaju nacistima, kao da 10 miliona Ukrajinaca nije stradalo od ruke nacista. Rusku agresiju nazivaju oslobođenjem. Otvorenu nameru za nasilnom promenom ukrajinske spoljnopolitičke orijentacije smatraju legitimnom. Evroatlantsku zajednicu smatraju za pretnju per se. Nije NATO problem za Rusiju. Već decenijama NATO se sa Rusijom graniči u mirnom odnosu. Problem za Moskvu je da pravoslavni i slovenski narod doživi nacionalnu afirmaciju u evroatlantskoj zajednici. Ukrajinska sloboda je otvorena pretnja. Kako objasniti da NATO i EU ne mrze Pravoslavne. Kako izaći iz logike SSSR-a koji je propagandom 70 godina plašio građane Zapadom i skorašnjim raspadom. Dogodilo se upravo suprotno - taj isti Zapad zahvaljući afirmisanom i poštovanom građaninu nadjačao je rigidni sistem ogrezao u ljudskoj patnji. Nije Zapad pobedio Rusiju tenkovima, već uspešnim građanima. Isto tako ovaj moskovski orkestar već 30 godina priželjkuje propast Zapada, umesto građanske afirmacije nudi ruske bajke. Ovog puta kao i Afganistan, Ukrajina će biti bolno otrežnjenje. Rusija izolovana od ostatka Sveta, napuštena i od kineskih „saveznika“ može doživeti ponovnu dezintegraciju putem impulzije. Besmislenost napada na Ukrajinu uzima danak, onog trenutka kada se ukrste vektori međunarodne izolacije sa gubicima biće teško represijom kontrolisati situaciju.

Fatalna privlačnost Rusije nema utemeljenje u realnom životu. Ono što je surova realnost jeste da su svi koji su mogli od Rusije pobegli kroz NATO pa na Zapad. Oni kojima to nije pošlo za rukom okusili su ruski „blagotvorni“ uticaj. Dugo se Ukrajina borila sa aktivnim merama, njeni građani su to platili milijardama dolara. Ruska moć privlačnosti je zauvek kompromitovana i ograničena ruskim vojnim prisustvom. Prisustvujemo slomu ruskog sveta. Rusija suočena sa međunarodnom i ekonomskom izolacijom u trci je sa vremenom. Istini za volju Rusija nikad nije mogla biti privlačna alternativa. Evroazijska unija je na nivou evropskog fonda za nauku i razvoj. Sa stanovišta ekonomskog razvoja Evropska Unija nema racionalnu alternativu. Donacije EU i Amerike prema Srbiji veće su od investicija Rusije i Kine zajedno.

Na terenu sankcija prema Rusiji srpski doprinos bi bio beznačajan. Ukoliko uzmemo u obzir da takve sankcije ne bi naštetile Rusiji, obim ekonomske razmene je dominatno vezan za uvoz gasa, dok naš izvoz za Rusiju je simboličan u odnosu na evropske partnere.
Sankcije prema Ruskoj Federaciji će direktno pogoditi ključne sektore, uključujući i odbrambeni. Ne treba zaboraviti da dobar deo ruske vojne tehnike zavisi od evropskih proizvođača. Već sada se oseća nestašica u namenskoj proizvodnji. Večiti Rusi, a privremeni Srbi spremni su da iznesu i zadnjeg Srbina u frontu prema Zapadu. Kako tog fornta nema, trude se da ga naprave, negiraju državne odluke. Veštački isturaju srpski narod u konflikt koji ga se ne tiče i u kome ne učestvuje. Prirodan izbor Srbije potrebno je braniti sada snažnije nego ikada.

Najnovije vesti iz ove kategorije