Paradoks dve Koreje

Kolumne Autor: Darko Obradović | 18:55 Četvrtak, 26 05 2022

U današnjem trenutku dok iščekujemo da li će Srbija nastaviti svoje putovanje ka EU, dve Koreje kao metafore mogu nam poslužiti za bolje sagledavanje situacije. Bez daljeg elaboriranja sukoba iz šezdesetih godina, važna napomena - Severnu Koreju podržavale su NR Kina i SSSR odnosno Rusija, dok je Južnu Koreju u prvom redu podržala Amerika. Danas 70 godina posle rata moramo da se zapitamo u kakvom je položaju Severna Koreja, a u kakvom je položaju Južna Koreja.  

Severna Koreja danas u 21. veku ima manje od 50 vebsajtova, BDP po glavi stanovnika 1800 dolara, nedostatak osnovnih ljudskih potrepština, o ljudskim pravima da i ne govorimo. Istovremeno Južna Koreja proizvodi vodeće svetske brendove Hjundaji, Samsung, KIA, sprovodi četvrtu industrijsku revoluciju, sa BDP po glavi stanovnika od 30.000 dolara. Dakle prosečan Južnokoreanac zarađuje 25 puta više od Severnokoreanca. Ovo malo poređenje je samo ilustracija u kakvom položaju su ruski i kineski saveznici i „saveznici“. Priča o dve „Koreje“ predstavlja ilustraciju za sve druge primere kao što su Sirija, Venecuela, Eritreja, Kuba i sijaset drugih klijentelističkih država.  

Rusija se više neće pitati ni o jednom važnijem međunarodnom pitanju. Aktuelnost Rusije u međunarodnim odnosima dosezaće samo dokle stižu ruski tenkovi, a ti tenkovi uskoro neće ni po Ukrajini još dugo špartati. Linija Baltik-Crno More odavno je povučena, i to ne na silu, nego slobodnim izborom. NATO nije došao u Istočnu Evropu na američkim tenkovima, nego na političkim odlukama zasnovanim na nacionalnim interesima tih država.  

Kažu nije Amerika Svet, nije EU svet. Ostatak sveta nije uveo sankcije Rusiji. Zaboravljaju da afričke zemlje, azijske države nisu adresa na kojoj bi građanin Srbije živeo radio, lečio se i poslao decu na školovanje. Nemam ništa protiv tih svetova, ali moj i naš svet je evropski svet, prostor bez granica, slobodan, napredan i odgovoran. Priča se o nekakvom novom povratku Istoka, porazu Zapada, propasti Zapada. Ako se u 21.veku država nadmeće za prevlast u svetu razaranjem slabijeg suseda, onda je pravo pitanje ko je u krizi liderstva. Rusija ili EU. Svet se promenio!  

Nakon 1991. godine, a naročito u 21.veku Rusija se više ne pita ni za šta u Evropi. Imali su izbor da trguju, da se usavršavaju, izgrađuju, odabrali su izolaciju i haos. Prave nekakve rakete nazvane satana, uz sve kađenje od strane ruske pravoslavne crkve. Ruski susedi su otišli svojim putem, svi EU susedi su makar dva puta bogatiji merilom vrednosti bdp po glavi stanovnika. Češka Republika ima duplo veći bdp po glavi stanovnika u odnosu na Rusiju.  

Vojna razaranja su izgleda jedino što ruski uticaj može da ponudi, uz poznati asortiman novičoka, dioksina, ricina i najgorih dezinformacija.  

Kremlj kao decenijski kreator dezinformacija sudario se sa realnošću. Ni jedna civilizovana država ne veruje u njiove priče, dok istovremenim ukidanjem ruske propagande štiti svoje građane. Koliko je ta propaganda snažna i opasna govore razorni efekti. Setimo se antivakcinaških narativa, na hiljade ih je registrovala Evropska služba spoljnih poslova. Već dugo vremena imamo dvojac Peking-Moskva koji složno emituje najapsurdnije teorije zavera, lavina obmanjujućih sadržaja se valja internetom i malim ekranima. Zanimljivo je da vera u te dezinformacije ima svoj odnos sa siromaštvom, prirodom vlasti i možda najvažnije prisustvom propagandnih organizacija, sajtova, medijskih kuća. Ratna propaganda je surova, bezobzirna ali i nagrizajuća. Lakoćom emotivne manipulacije prodire se u sam kognitivni proces čoveka.  

Primena aktivnih mera prema građanima Srbije daje kvanitativni i kvalitativni efekat pogubnosti takvog delovanja. Narod u srcu Evrope zaludjuje se izmišljotinama namenjenim trećem svetu. Dok milioni ljudi hrle ka Evropi, ekstremisti do poslednjeg Srbina hrle ka Moskvi. Istorijske, ekonomske i kulturološke zablude prihvataju se za opšte istine. Uverenja bez pokrića, vrednosni sudovi ispred činjenica, realan život ustupa mesto mitovima. Način života unutar šengena je neuporediv.  

Paradoks dve Koreje idealan je za kraj.  

To nam mnogo govori o tome kako izgleda ruski i kineski svet. To je veoma mračan, opasan svet neizvesne sudbine, velike cenzure, a malo perspektive. U Srbiji nema ni jedne uglednije ruske investicije, ali zato imamo nekakav tkz. humanitarni centar i naftnu industriju kao egzistencijalnu pretnju Srbiju. Kineski model razvoja nije za primer. I jednima i drugima fale osnovni elementi ljudskog dostojanstva i odgovornosti.  

Opijena masa nije kriva, već propaganda koja opija. Prisustvo ruske ratne propagande imaće svoje višedecenijske posledice. Pred našim očima odvija se radikalizacija koja parališe društvo u celini. Umesto da budemo svet, možemo postati treći svet bez perspektive u srcu Evrope!

Najnovije vesti iz ove kategorije