Rusija kao sebični „zaštitnik“

Kolumne Autor: Darko Obradović | 10:14 Utorak, 24 09 2024

Poslednje u nizu glasanja kome se aktivno protivila Rusija u Generalnoj Skupštini OUN izrodilo se u još jedan ruski debakl. Iza ruskog poduhvata da se obesmisli „Pakt za budućnost“ stalo je 7 otpadničkih država među kojima Belorusija, Venecuela, Sirija i Iran. Govornik ispred Afričke Unije demonstrirao je nezadovoljstvo ovim ruskim predlogom. Zamerkama na račun ruske opstrukcije pridružio se i Meksiko. Ovaj ruski pohod protiv međunarodne solidarnosti pokazao je kompletnu nerealnu sliku međunarodnih odnosa koja se neguje u Moskvi. Rusija više nije u stanju pravilno da čita ni potrebe Globalnog juga. 143 države je odbacilo tezu Rusije da „Pakt za budućnost“ predstavlja isključivo zapadne interese. Rusija još jednom pokazuje da odstupa od univerzalno prihvaćenih normi čije oličenje predstavljaju Ujedinjene Nacije. Naime, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije tamo neki Zapadni dokument već vrednost koju treba da prihvataju sve države članice ove krovne organizacije. Teze o mešanju u jurisdikciju država predstavljaju grubo prenošenje propagandnih narativa na jedan daleko ozbiljniji teren. Ujedinjene Nacije su nastale na iskustvima Drugog svetskog rata sa ciljem da se takva zverstva nikada više ne ponove. Ideal da se ne može bez kazne ubijati još uvek je nedostižan. 2/3 svetske populacije nalazi se u carstvima neslobode! 1,4 milijarde Kineza su taoci komunističke partije.

„Pakt za budućnost“ bavi se veoma složenim izazovima koji su egzistencijalni za većinu čovečanstva na našu veliku žalost. Ova dipolmatska izolacija Rusije u praksi je samo još jedna u nizu potvrda od početka agresije na Ukrajinu. Rusija više nema šta da ponudi Globalnom jugu. Nekada je to bilo oružje, hrana, vojni instruktori i osećaj superiornosti za lokalne diktatore. Međutim, u multipolarnom svetu kakav je danas nema mnogo mesta za sistemske destruktivce. Ruska vizija multipolarnosti je apsolutno suprotna pogledu iz Meksika, Argentine, Evrope, Afrike ili Azije. I Evropa sa Evropskom unijom je multipolarni prostor, ali ni približno onakav kakav se priželjkuje u Moskvi. Živimo u veoma složenom i međusobno isprepletanom svetu. Međuzavisnosti su ogromne, a potpuna izolacija je pogubna. Države nisu izugible svoje subjektivitete i shodno svojim inherentnim osobenostima teže postizanju svojih interesa. 

Nije moguće svet gledati ruskim naočarama koje nastoje da složene procese i događaje konspirološki upodobe sopstvenim interesima. Rusija se pred celim svetom usprotivila oblastima mira i bezbednosti, odrodrživom razvoju, klimatskim promenama i finansiranju razvoja, digitalnoj saradnji, ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti čime je pokazala odsustvo globalne solidarnosti. Rusija ima egzistestencijalni interes da spreči najavljene promene na polju mira i bezbednosti jer one predviđaju reformu Saveta Bezbednosti i uključenje Afrike u ovo krovno telo. Uključenjem Afrike Rusija gubi sredstvo manipulisanja oličeno u statusu stalnog člana SB sa pravom veta. Reforma Saveta Bezbednosti može otvoriti pitanje člana 6. Povelje UN i rusko grubo odstupanje od osnovnih principa Povelje zbog čega može doći do njene suspenzije u Savetu Bezbednosti. Jedan od ciljeva je i nuklearno razoružanje što opet ne ide u prilog Rusiji koja nuklearno oružje koristi svakodnevno u svojoj propagandi, dok u realnosti vidimo da je Sarmat-2 zakazao na još jednom testiranju pre koji dan. Ukoliko stupimo na teren razvoja i klimatskih promena vidimo da ni na tom polju nema mesta za Rusiju koja je promoter fosilnih goriva i glavni agitator protiv Zelene tranzicije. Ljudksa prava nisu ruska jača strana. Ubijaju se kritičari Putina, žene se zlostavljaju po Rusiji, manjine svih vrsta ugrožavaju dok se ljudska prava smatraju subverzivnom aktivnošću. Rusija takođe profitira od gaženja ljudskih prava i sloboda šireći otrovnu anti-ljudsku propagandu sakrivenu iza „tradicionalnih vrednosti“. Nema ničega lepog u tim ruskim „tradicionalnim vrednostima“ jer su ruske porodice ogrezle u socijalnu patologiju i disfunkciju. Kao što vidimo Rusija nema interes borbe za Globalni jug već je pokušala da ga zloupotrebi kako bi održala svoju dominaciju. Za razliku od Amerike i Evropske unije Rusija nema solidarnost za one u nevolji. Razmeštanjem plaćenika po Afričkom kontinentnu ona produbljuje haos. Ruski sebičluk postaje ogoljeni svakog dana. Na primeru Srbije vidimo kompletno licemrje. Pod izgovorom savezništva nastoje da Srbiju odvuku u propast. Njihova agentura svakodnevno plasira laži i dezinformacije u javni prostor. Ni jedan srpski interes Rusija nije zaštitila niti će ikada zaštiti. Jedino što Rusija štiti je status Srbije u sivoj zoni.