Zamislite grad u kome, sasvim slučajno, provedete par dana smešteni u stanu iznad ostataka palate rimskog cara Galerija. Šetate ulicama u kojima se smenjuju radnje, pijace, iskopine, kafići, restorani, crkve, spomenici, muzeji. A iza svakog ćoška proviruje veliko morsko plavetnilo.
Osvrnete se na drugu stranu i ugledate zidine tvrđave, prođete pored rimske Rotonde pretvorene u crkvu pa u džamiju, pa u muzej, a onda se odjednom pred vama pojavi Bela kula i, ubrzo, spomenik Aleksandru Velikom.
Tu je negde i turski bazar, hamam, pa katakombe svetog Joanisa, vizantijska crkva Agios Minas, koja je mirno preživela sav period Osmanlija, onda Sveti Dimitrije, a tu su i Ladadika i muzej Jevreja, kao i muzej makedonske borbe smešten u nekadašnji konzulat Grčke. Šetajući pored mora i brodića koji plove zalivom stignete tako i do spomenika Aristotelu.
Zamislite jutarnju kafu u kafiću gde uz preko potreban topli napitak izaberete i doručak (koji ulazi u samu cenu kafe!). Ili zamislite da večeru završite dezertom na račun kuće, a kada za kraj obroka se ipak odlučite da naručite još po jednu kafu, i nju vam donesu kao dar, uz osmeh. A u sporednoj uličici pojedete odličan suvlaki uz još poneku lokalnu sitnicu.
Zamislite grad u kome vam svako ko čuje odakle ste, nasmejan kaže kako voli vaš grad i vašu zemlju. Kako želi da poseti Beograd ili ima tamo nekog sebi dragog. Grad u kome vam čovek koga ste videli samo jednom pre toga, pomogne kao najrođeniji, uz osmeh i pregršt poverenja. Gde vam se prodavci na pijaci obraduju što ste ponovo došli i kažu vam: "ista je cena i dalje".
Zamislite na jednom mestu Makedoniju (onu Filipovu i Aleksandrovu), Rim, Vizantiju, Osmanlijsko carstvo, Grčku... Zamislite grad u kome se rodio jedan Kemal paša Ataturk i u kome zauvek ostadoše stotine vojnika različitih uniformi, a medju njima i mnogo naših dedova i pradedova da pod čempresima vekuju.
Zamislite sve to. Ili, jednostavno, otiđite u Solun.