Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu. Vernici ovaj praznik uzimaju za krsnu slavu i posvetili su im veliki broj hramova. Kao gradska slava, posebno svečano proslavljaju se u Nišu – gradu gde je i rođen ovaj mnogozaslužni utemeljivač hrišćanstva. Kao esnafsku slavu proslavljaju ga kujundžije i železničari.
Car Konstantin Veliki rođen je 274. godine u nehrišćanskoj porodici i još za života dobio je naziv ravnoapostolni. Doneo je dve odluke koje su promenile tok evropske istorije. S jedne strane, stao na kraj progonu hrišćana i krstio se, obezbedivši hrišćanstvu položaj vodeće monoteističke religije, koji ima i danas. S druge strane, osnovao je grad Konstantinopolj, osiguravši tako opstanak carstva na Istoku dugo posle pada Rima i zapadnih provincija u 5. veku. Svrstava se u najuticajnije vladare ljudske istorije.
– I kao što Božjem promislu bi izabran za borca protiv neznabožačkih i hristobornih careva, tako isto bi, radi svoga kršenja bačen u postelju, od opasne i neizlečive gube. Trudiše se mnogi da ga izleče, ali bez uspeha, te naposletku mu rekoše da jedini spas i njegovo izlečenje leži u tome da se okupa u krvi male dece. Naredi car Konstantin da se uhvate i pokolju sva deca. Zakukaše majke, a on ustuknu i po cenu sopstvenog života, gorko se pokaja i pusti decu. To beše milo Bogu koji ga je time samo kušao, te mu posla dva apostola, Petra i Pavla, da ga upute na pravi put spasenja. On naredi episkopu Silvesteru da ga krsti i tog časa iščeznu njegova bolest.
– Sveta carica Jelena uradila je mnogo toga što je korisno za hrišćansku veru. U Jerusalimu je pronašla Časni Krst koji su neznabožci bacili izvan grada i zasuli đubretom; podigla je mnoge crkve, od kojih treba napomenuti: crkvu nad pećinom Roždestva Hristova (na Gori Maslinskoj); crkvu na mestu Vaznesenja Hristova u Getsimaniji; crkvu na mestu Uspenja Presvete Bogorodice i još 18 hramova. Pronašavši Časni Krst i iskopavši ga, sveta carica Jelena ga stavi na jednog mrtvaca, jer upravo tada prolazila je jedna posmrtna povorka, jer beše umro neki čovek iz grada, te on vaskrsnu na očigled svih prisutnih. Od tog dana Pravoslavna Crkva praznuje taj događaj 14 septembra kao Krstovdan. Mnogi neznabožci priđoše hrišćanskoj veri, a Časni Krst bi stavljen u srebrni kovčeg radi čuvanja i poklonjenja.
U simboličnom smislu, carica Jelena je, zahvaljujući svojoj ulozi ktitora i sakupljača najvrednijih relikvija, smatrana podjednako važnom u osnivanju ovozemaljskog Hrišćanskog carstva kao i njen sin Konstantin. Upokojila se 327. godine u 80. godini života. Sveti car Konstantin je još 10 godina nakon toga, a zatim se predstavio Bogu u 65. godini. Njegove mošti su prenete u Carigrad i sahranjene po njegovom zaveštanju u crkvi Svetih Apostola.
Cara Konstantina srpski rodoslovi drže za pretka svih vladara iz dinastije Nemanjića. Ovo je malo verovatno jer je poznato da su srednjovekovni dvorski istoričari često izmišljali rodbinske veze sa ciljem davanja veće starine vladajućim kućama.
Mada je veza između Nemanjića i Konstantina ocenjena nemogućom, rodoslov ostaje ipak interesantan jer pokazuje da su učeni ljudi sa ovog prostora bili svesni događaja i veličine vladara u prošlosti.
Interesantno je da među Srbima Konstantin nema nikakav kult niti se za njega vezuju pojedini običaji i verovanja.
Slavi se kao krsna slava, a tek u novije vreme, praznik ovog svetitelja je postao i slava grada Niša u čast činjenice da je Konstantin upravo tu rođen.