Velika Gospojina ili Uspenje Presvete Bogorodice, je jedan od najvećih hrišćanskih praznika. Jedan je od pet Bogorodičinih praznika, koji su crveno slovo (veliki praznik) u crkvenom kalendaru.
Ovaj praznik uspomena je na smrt Bogorodice i prema crkvenom predanju, dan kada se ona vaznela na nebesa i „predala svoj duh u ruke Spasitelja“. Srpska pravoslavna crkva i ostale pravoslavne crkve koje koriste julijanski kalendar ga slave 28. avgusta, a one koje upotrebljavaju gregorijanski kalendar obeležavaju ga 15. avgusta, kada se završava i post koji traje 14 dana.
Predanje kaže da je Bogorodica živela 60 godina, prema nekim izvorima i 72, da je nadživela svoga sina i kao svedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju.
Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine po želji cara Mavrikija koji je 15. avgusta (prema gregorijanskom kalendaru) pobedio Persijance. Od tog datuma svi hrišćani slave ovaj praznik.
Vreme između Velike i Male Gospojine, koja se obeležava 21. septembra, naziva se međudnevnica, a veruje se da je taj period najbolji za branje svih plodova i lekovitih trava, pa se odlazi na izvore koji, prema narodnom verovanju, imaju lekovito dejstvo.
Širom Srbije, još od naših predaka, na ovaj dan se organizuju slavlja, vašari, ali i neke porodice ovaj dan proslavljaju kao krsnu slavu. Za praznik se vezuju razni običaji, a na ovaj dan se ne radi ništa rukama, niti započinje posao, ne rade se teški fizički poslovi. Postoji stari običaj da do današnjeg dana treba završtiti sve letnje poslove u polju, a tek od Male Gospojine treba početi sa novim, jesenjim radovima.
Veruje se da Bogorodica razume dušu svake žene posebno, razume njenu misao, bol, patnju, želju. Zbog toga se žene posebno njoj mole za zaštitu, sreću, zdravlje i unutrašnji mir.