Foto: Pixabay

Drugi dan Vaskrsa ili Svetli ponedeljak - OBIČAJI I VEROVANJA

Vesti Autor: B.O. | 08:04 Ponedeljak, 06 05 2024 Foto: Pixabay

Vaskršnji ponedeljak je prema vizantijskom obredu prvi dan Svetle nedelje, a analogno prema kalendaru zapadnih hrišćana, drugi dan u sedmici nakon Vaskrsa, budući da im je uskrsna nedelja prvi dan. Tako da se Vakršnji ponedeljak se ubraja u pokretne praznike.

To je, takođe dan kada se praktikuju razni običaji bogosluženja na taj dan su ista kao i za Vaskrs.

Na primer, vojvođanskim selima, se zadržao običaj polivanja devojaka na vaskršnji ponedeljak. Naime, mladi momci obilaze fijakerima ili karucama devojke u selu i sa sobom vode tamburaše ili sami sviraju, ali nose kanticu ili ćup pomoću kojeg će politi devojku.

Simbolično, polivanje vodom predstavlja spiranje pređašnjih devojačkih greha, a to takođe podseća i na to kako je Isus svojim apostolima oprao noge. Pored toga, smatralo se da što više neki momak polije devojku, znači da je veća šansa da će je zaprositi. Nakon toga, devojka ih služi farbanim jajima, kolačima i vinom, a ponekad zaigra s njima i kolo.

Na vaskršnji ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, ali kako je dan ranije predviđen za najužu porodicu, ovog dana se ugošćavaju kumovi, rodbina, prijatelji. To je zapravo jedna jedina stvar, koju pravi i iskreni vernici nikako ne bi smeli da zaborave da urade na ovaj dan. Dakle, da nastave da se vesele i tu radost podele sa najbližima. Prema narodnom verovanju, oni koji se ogluše o ovo jednostavno “pravilo” prkose Bogu i Hristosu i neće im ići u životu “kako treba”.

U mnogim mestima se organizuju litije, uključujući i manastir Hilandar. Tamo, rano izjutra, po završenoj službi u hramu, monasi izlaze iz manastirske porte, noseći crkvene predmete, na čelu sa ikonom Bogorodice Trojeručice.

Krećući se laganim hodom u povorci, poju svo vreme tropare Bogorodici i obilaze mesta: Krst cara Dušana, spomen mesto Bogorodici podignuto na mestu gde je uginula mazga koja je donela ikonu Bogorodice Trojeručice iz Jerusalima, kosturnicu gde se čuvaju kosti upokojenih monaha, a onda se vraćaju u manastir i ponovo ulaze u hram.