Dolazak Si Đinpinga

Kolumne Autor: Jovan Babić | 22:21 Četvrtak, 09 05 2024

Podigla se velika pompa oko dolaska Si Đinpinga u Srbiju, ali da li postoji potreba za njom?

Glavni trgovinski partner Srbije je EU, ne Kina. Možemo videti da najveći deficit u spoljnotrgovinskoj razmeni imamo sa Kinom. 
 

Izvor: Republički zavod za statistiku

Uvoz iz Kine 4,868 milijardi dolara, dok je izvoz u Kinu 1,238 milijardi dolara. Deficit razmene sa Kinom je 3,63 milijardi dolara. Ukupan deficit Srbije 8,9 milijardi dolara i 42% od tog deficita pripada deficitu sa Kinom. Iz Kine uvozimo 4x više nego što mi njima izvozimo, a najvećio deo tog izvoza pripada izvozu rude bakra i koncentrata i on iznosi 920 miliona evra od ukupnog izvoza u Kinu koji iznosi 1,238 milijardi dolara. Odavde možemo zaključiti da je naša trgovinska razmane za Kinom kolonijalnog tipa, gde oni od nas uzimaju rudu bakra, onda je premeštaju u Kinu i tamo od nje prave finalni proizvodi poput kablova i elektronike koje nam potom vraćaju po 10x većoj ceni. Prvi put sam čuo za ovakav tip kolonijalne trgovinske razmene kada sam bio dete, ali tada se pričala da to zapad radi svojim bivšim kolonijama, a sada možemo videti da je Srbija postala kineska kolonija.

Najzagađenije mesto u Srbiji je Bor, koji je pod kineskom kolonijalnom upravom i odakle se crpe srpski resursi u vidu bakra i zlata, jer se tamo nalazi najveći rudnik zlata i bakra u Srbiji. Pre 10 godina i kupovine rudnika u Boru, izvoz Srbije u Kinu je bio tričavih 5 miliona evra. Već dugo se govori kako Srbija ima veliki potencijal u vidu robne razmene sa Kinom, ali podaci kažu da je ta razmena na štetu Srbije i da Srbija ima status kineske kolonije u toj razmeni. 

Pored rudnika bakra i zlata u Boru, kinezi su kupili i železaru u Smederevu koja je jedan od najvećih zagađivača u Srbiji, kao i fabrika guma Linglong. Firme koje se prešle u Srbiju bave se iskorišćavanjem rudnih resursa Srbije, ili sa druge strane poput železare i fabrike guma, zagađuju životnu okolinu. Pošto Kinezi ne žele da zagađuju u Kini prebacili su najveće zagađivače u Srbiju, kao i što iskorišćavaju rudne resurse Srbije, pošto čuvaju kineske rudne resurse. Ovo je očigledno kolonijalno ponašanje Kine prema Srbiji. 

A Srbija, kao I svaka siromašna I geopolitička slaba država, mora da pristane na sve, pa čak i ćuti dok joj se građani truju. 

Tempiranje dolaska Si-a?

Uvek se postavi pitanje zbog čega je kineski predsednik dolazi baš na ovaj datum, a odgovor je prost da bi stavio prst u oko NATO-u, a termin su baš izabrali da bude kada je pogođena kineska ambasada tokom NATO bombardovanja. Ovim Kinezi šalju poruku, preko Srbije, NATO-u. A mi samo treba da se zapitamo da li treba da učestvujemo u takvim igrarijama, i da služimo da se najveće svetske sile prepucavaju preko naše grbače? Naravno da nam ne treba, već treba da se izolujemo od slanja bilo kakve poruke, koju Kinezi žele da pošalju zapadu.

Da li uvek moramo da se nađemo na vetrometi između najvećih svetskih sila, nekada je geografija bila faktor koji je to odlučivao, hvala Bogu, sada se više ne nalazimo na lošem geografskom području ali opet se guramo gde nam nije mesto. Jer kako će da počne neki svetski rat, ako Srbi nemaju važnu ulogu u njemu?