Dva Trampa

Kolumne Autor: Darko Obradović | 13:15 Petak, 19 07 2024

Pokušaj atentata na Donalda Trampa otvorio je pitanje uloge i značaja njegove politike. Već dugo sam pod utiskom da postoje dva Trampa, i sve više verujem da je tako. Jedan Tramp je onaj iz Sjedinjenih Američkih Država a drugi Tramp je onaj iz srpskih medija. Mislim da bi trebalo da pokušamo da upoznamo ova dva Trampa i pažljivo posmatramo njihove reakcije. Ovaj Tramp iz srpske javnosti više liči na Trampa iz kineskih informativnih kampanja. Komunisti iz Pekinga su napravili svog Trampa nakon pokušaja atentata. Zanimljivo, za komuniste iz Kine to nije onaj Tramp koji je korona virus nazivao „kineskim virusom“ i kazao da neće dozvoliti kinesku industrijsku špijunažu. Slično je i sa ovim srpskim Trampom koji nije onaj Tramp koji je zaveo sankcije na Severni tok 2, likvidirao teroristu Kasima Sulemanija i bombardovao položaje sirijskih snaga pod kontrolom diktatora Bašara Asada.

A duboka država i vašingtonska močvara? Pored toga što duboka država nije nikakav naučni ili politikološki pojam prisustvujemo obilatoj upotrebi ovog termina kada „govori“ srpski Tramp. Koliko je sve to apsurdno?! Setimo se predsednika RS-a Dodika koji je podržavao Trampa i kada su mu sankcije potvrđene za Trampovog mandata Dodik je optužio duboku državu. Ovo je samo jedan od primera koliko je teško kada pomešamo „dva Trampa“. 

Tramp je onaj kakav jeste. Za potrebe političke kampanje Trampova taktika je koristila narativ o dubokoj državi da bi kasnije angažovala pripadnike baš te „države“. Prvi u redu je Reks Tilerson, Džon Bolton, pa i bivši direktor CIA Majk Pompeo. 

Hajde da vidimo mi kakav je onaj američki Tramp jer smo poprilično sigurni da ovaj „srpski“ Tramp ne postoji. Američki Tramp je beskompromisni borac protiv kineske nelojalne konkurencije. Potencijalni izbor Donalda Trampa znači aktivnije suprotstavljanje kineskom uticaju koji više nije samo ekonomski već i političko-bezbednosni. Sve na šta je predsednik Tramp upozorio nakon ruske agresije na Ukrajinu se pokazalo kao ranjivost. Na sve to treba dodati da je Tramp još 2019.godine isporučio džaveline Ukrajini i drugu vojnu pomoć. Isti ovaj američki Tramp je proširio NATO na Zapadnom Balkanu za dve nove članice. 

Izazovi globalnog liderstva, demokratije i transatlantskog partnerstva su realne činjenice. Tramp za razliku od Bajdena ne poseduje diplomatsku rafiniranost i strpljenje. Nakon izjava kandidata za potpredsednika u liku mladog JD Vensa prirodno je da raste dodatna zabrinutost evropskih partnera. Jedna od glavnih tački sporenja je izdvajanje od 2% država članica NATO-a. Danas 23 države izdvajaju propisani minimum za odbranu i 18% je povećan vojni budžet saveznika zbirno. Potreba za jačanjem vojnih budžeta proističe usled opasnosti koju predstavlja Rusija za istočnu Evropu. Verovatno je da će u okviru jačanja odbrane i odvraćanja većina NATO članica prebaciti 2% izdvajanja za vojni budžet. Sa tim u vezi sa lakoćom će nestati jedna od tački sporenja. 

Ovo nije apologija Trampu već realno sagledavanje stvari. Demokratija nikada nije bila jednostavna i laka aktivnost, okružena je retorikom, političkom trgovinom i trzavicama. Odluka da se Ukrajina brani i uspešno odbrani je strateška stvar. Američka pomoć sa Trampom ili bez Trampa nikada neće prestati dokle god je potrebno. Putin je svojom glupom odlukom poveo Rusiju niz geopolitičku nizbrdicu. Nema stratega na zapadnoj hemisferi koji bi dozvolio Putinu da se konsoliduje i stabilizuje. Američka pomoć pravi razliku na terenu i tera Rusiju da skupo plaća svaki taktički napredak. Odluka Velike Britanije u pogledu dejstva njihovim oružjem dovela je do uništenja 2/3 ruske crnomorske flote, a američka pomoć je uticala na uspešnu jesenju ofanzivu 2022. godine kada je oslobođeno 50% okupirane teritorije Ukrajine.

Kada govorimo o Trampu uvek na umu imajmo njegov odnos prema Kini. Sve što je Tramp upozorio kasnije je Peking uradio. Pogledajmo na primeru Srbije gde Kina kontroliše strateški sektor rudarstva, da li Kina prerađuje rudu u Srbiji ili nosi za Kinu? Sumnje nema Kina nije razvojna šansa, predstavlja ekonomskog predatora koji će pre ili kasnije ispostaviti štetne političke zahteve.