Foto: Zoran Spalajković

BEKSTVO

Kolumne Autor: Zoran R. Tomić | 23:02 Ponedeljak, 27 06 2022 Foto: Zoran Spalajković

Postoji samo jedan nagon za koji se može reći da se obično pokorava svima ostalim - nagon za bekstvom - ali čak i ovaj ponekad naiđe na svog gospodara. (K. Lorenc)

Bekstvo iz škole. Klinačko "obećavajuće" bekstvo od kuće kao žeđ za otkrivanjem novog, radosnijeg, zanimljivijeg, boljeg - otklon od obaveza i stega svakodnevice (asocijacija na Toma Sojera i Haklberi Fina, junake čuvenih književnih dela Marka Tvena). Bekstvo, izbegavanje ispita (bilo kojeg). Bekstvo s radnog mesta, pa ono iz bolnice, iz ludnice. Bekstvo od služenja vojske. Od rata, nasilja. (Množina izbeglih od rusko-ukrajinskih plamtećih oružanih sukoba.) Bekstvo iz zatvora, odnosno logora (motiv, potka nekolicine filmova). Bekstvo od opasnosti, od nevremena, elementarnih nepogoda. Od opasnih, smrtonosnih životinja i insekata. Bekstvo od bede. Pa ono iz harema (o čemu piše Darija Haron). Bekstvo od politike, od izbora vladajuće garniture (pasivnost, apstinencija, "bojkot"). Od tiranije - ili, radije, aktivno suočavanje s njom? Bekstvo od zakona, od državnih organa. Bekstvo od slobode, istoimena knjiga Eriha Froma. Bekstvo od samoće, od usamljenosti, teskobe. Bekstvo od dosade, rutine, od ponavljanja. Od depresije i čamotinje. Kod pojedinaca - i od dokoličarenja! Bekstvo od civilizacije. Bekstvo od sopstvenih demona, strahova. Ne trebaju mamuze kad konj beži.(Publilije sirijski) Bekstvo od partnera/partnerke, od braka, od porodice, od obaveza. Od drugara, od prijatelja. Od poroka. Bekstvo od ljudi. Nešto sasvim drugo, plemenito, je "Bekstvo iz muzeja: mitološka avantura", aktuelni projekat Muzeja Vojvodine, edukativno namenjen deci (2022. godina).

A možda mnogo šta od navedenog i nije klasično bežanje od okružujuće stvarnosti koja nam se ne dopada, ne odgovara nam - već sâm ogoljeni, neuravnoteženi život mnogih od nas. Bez razumnog motiva, prâvog, vrednog cilja i jasne razuđenosti. Praćen, taj i takav život, manjkom naše energije i istinskog pregalaštva. Sa jakim crtama monomanije. Ili dezorijentisanosti.

Kuda nas vodi put bekstva? Gde to nameravamo da bežimo? Bekstvo u snove, u neotkriveno. Bekstvo u religiju, u "naručje boga" kako god ga shvatali. U mistiku. Bekstvo u čitanje, u knjige, u sticanje širih znanja. U učenje stranih jezika. Bekstvo u "pokretne slike". U putovanja: na reku, jezero, u planinu. Na more. U selo, van urbanog miljea. Bekstvo u prostituciju, u alkohol, u droge, u omamljujuće lekove. Bekstvo u anonimnost može da bude drugo ime za bekstvo od slave, od novinara, od paparaca. Bekstvo u rad,  radoholičarstvo. U hranu, u prejedanje. Ili u dijetu, u teretanu. Bekstvo u pisanje, od poezije i proze, putopisa, do memoara, preko stručnih i novinskih tekstova. "Teleportovanje" u sudbine drugih, izmišljene ili stvarne. Bekstvo u određeni hobi, u takmičenje, u sport. U meditiranje. U prošlost, u sećanja. U rezigniranost, u tugu. Bekstvo od zla, laži, manipulacija, od obilja nepotrebnih informacija, od medijskog "terora". Bekstvo od smrti - i bekstvo u smrt, tj. samoubistvo: dijalektičke suprotnosti. A od životnog finala se ne može uteći, pre ili kasnije. Niko ga još nije pretekao.

(Po)nekad bežiš sâm, nekad u društvu sličnih, ugroženih, srodnih. Bežiš pešice ili nekim prevoznim sredstvom, svejedno. Teško je, naročito je zlokobno kad i ne znaš od čega bežiš a ni kuda ćeš. I zbog čega. Samo si svestan ili pak haluciniraš, osećaš grozničavo da tû, gde si trenutno, ne možeš više da ostaneš. Pritom, strah i nada su verni pratioci bekstva. Smenjujući se. Pa se otiskujuš - ili ti se tô samo čini - u nepoznato, neistraženo, (pre)daleko. Možda u još opakije od sredine i ljudi iz koje, odnosno od kojih pokušavaš da umakneš. A posebno su zastrašujuće potere, progoni. One/i nevidljive/i, u prvom redu. Koje/i su ti neprekidno za petama. A ipak, najgore je kad slutiš - koliko god bežao od "toga", od "onoga" tajanstvenog - da pobeći ne možeš: koliko god se napinjao, očekivao - ispada da nije realno. Subjektivno ili/i objektivno. Poraz je kad se tokom bežanja krećeš nesvesno sve u krug.

Da li je bekstvo kukavičluk ili hrabrost? Zavisi. Pobeći - nekad mudrost, nekad glupost, ispostavi se posle. Kad najčešće bude već dobrano dockan. Ali ko o tome može da sudi? Bežanje kao slabost? Ili samo kao manevar. Bežanje kao privid, fikcija? Ni to nije isključeno. Bekstvo može da bude lek, spas, ne retko - jedini izlaz. U svakom slučaju, bežanje je pokret. Udaljavanje, stvarno ili figurativno. Fizičko ili psihičko. Čin nepristajanja na nešto. Znak da si živ. Bežanje je nastojanje da se zadovolji određena potreba. Da se nešto izbegne, osujeti. Bežati je ljudski, bez obzira kakvo je - opravdano ili ne - i od čega se beži. Bežanje zna da bude svesno, promišljeno, plansko. Interesno. Ili jednostavno nagonsko. Potonje je svojstveno živim bićima koja su u stanju da se povuku, odmaknu. Suštinsko je pitanje značenja i smisla bekstva. Zašto čovek beži ili samo uobražava da za bežanjem poseže? I ima li uopšte gde da (se) pobegne, u ovom surovom svetu osobito. Preseljenja, migracije, nasušna i hitna napuštanja sopstvenog staništa - masovna su pojave današnjice. Kad te tera nužnost. Opasno je i često povlačenje u sebe. Ali, zapamtimo: bežati ne znači automatski i pobeći! Sustigne te kad-tad. Ono od čega bežiš - ili nešto drugo, neprijatno iznenađujuće. A nema uspešnog bega ni od bolesti, ni od noći. Od sebe, pogotovo.

S bežanjem je u direktnoj vezi delikatan problem, dilema: vraćanje ili ne? Ideja povratka, privremenog ili stalnog. Trajanje bežanja? Onaj ko beži, bežaće opet (K. S. Florens Tertulijan). Ne mora da znači. Skrasiti se negde - prostorno ili mentalno - voljno ili prinudno. I dokle? Nastavak bežanja, bekstva kao takvog, dodiruje područje tragike, opstanka. Bekstvo kao vapaj očajanja. Ili linija manjeg otpora. Odlazak, rastanci. Nostalgija. (Brojni behu i slučajevi napuštanja jugoslovenskog prostora od strane javnih i nejavnih ličnosti usled "naših" ratova devedesetih godina.) Međutim, čini mi se da nikada nema potpunog povratka, odnosno vraćanja u pređašnje stanje (osim u pravnom pogledu, ako se tako nešto procesno zakonski dopusti, pod određenim izvinjavajućim uslovima pravičnosti). Stvari se menjaju, pomeraju, nižu se meseci, pa i godine. Kada/ako se (ipak) vrati na mesto, u sredinu iz koje je pobegao, odbegli se susreće sa svekolikim promenama. Ništa nije isto, ni on sâm. Begunac često biva žigosan, ne samo hipotetički od zakona (ako je takvo bežanje bilo posredi) - već i od onih koji nisu onomad pobegli, već su ostali tamo gde su bili. Bez obzira da li su i oni mogli, imali izvesnu šansu (bar da pokušaju) da odu, ili ne. Možda i nisu bili sposobni za beg, odnosno nisu ga ni želeli ("nisu ga imali u svojoj agendi").Tako da se iz tog ugla bekstvo može kvalifikovati (i) izdajom. Kao odsustvo solidarnosti. Posebno sa onima koji su, u međuvremenu, ostavši tamo odakle su neki drugi pobegli, pretrpeli štetne posledice.

Bekstva od određene ljubavi (istoimena je knjiga Bernharda Šlinka) - one partnerske, duhovne i fizičke - kako odoleti tom potencijalnom iskušenju? Bekstvom, hrljenjem ka novoj ljubavi, sreći koja ti se smeši, ili se varaš? Zamonašenjem, da - ko to može i opredeli se tako. Bekstvom u nauku, u filozofiju, u umetnost - nisu li to surogati, kompenzacije, konsekvence razočaranja u ljude kao takve, u njihovu etiku, estetski ukus i emotivnost, direktno u opipljivi, zadat nam život (setih se Pavla Ugrinova, alijas Vasilija Popovića i njegovog NIN-ovom nagradom /1979.god,/ ovenčanog romana "Zadat život")? Ili je, naprotiv, upravo potonje sinonim za duboko suptilno stvaralačko uranjanje, za zanesenost - ne za bekstvo! - za istinski dragoceni, nezamenljiv prodor u suštinu, u večnost!? U paralelni, ogromnoj većini nedokučivi svet, malo kome i u mislima dostupan. Čak i iznad svake međuljudske ljubavi, možda i više od bilo čijeg individualnog života.

No, sve u svemu, bekstvo je na kraju krajeva po pravilu stvar pritisnute volje i osećaja onoga o kome je reč. Prema vremenu, događajima, a u odnosu na sebe i druge. Uz spremnost da se suoči sa "repovima" sopstvenog odlaženja. Da li je pobeći u stvari podvižnički postupak autoostarkizma? No tada nije reč o bekstvu, već o napuštanju, izolovanju! Smelost da se iskorači iz haosa i ludila, da se ne podlegne senci nekakve "kolektivne krivice". Da li je taj i takav potez izraz htenja da se bude svoj, drugačiji? Nipošto sastojak amorfne mase, pripadnik krda. Izdvajanje, "beg" da bi pobedio i sebe i druge. Sopstvenim primerom, vlastitom različitošću. Da bi se vratio tek malo ozleđen, odnosno u celini svežiji, zreliji. Ili, nasuprot, utučen, pomiren sa svim? Da li i sa svima?

Štagod da mu je srž, bekstvo je svakad rizik. Svekoliki trud, koncentracija, pritisak. Bekstvo je neizvesnost. Poduhvat koji redovno ima etape i raznorodna dejstva. Rečju, bekstvo je polivalentna pojava - s više vrste i oblika - koja se vrednuje spram svih okolnosti konkretne situacije. Ono se ocenjuje i procenjuje i "iznutra" i "spolja" u određenom preseku kalendarskog trajanja. Da li je čin bežanja bio moralno (pa i materijalno) isplativ, ili možda uzaludan? Da li je uopšte bilo neophodno, vredelo odlaziti, bežati? Kako postupiti u sledećoj sličnoj (ne)prilici ako do nje eventualno dođe? Da li i čemu služi iskustvo prvobitnog bežanja (i vraćanja)? Ko smo i kakvi smo mi u stvari? Koje su nam granice tolerancije, trpljenja? Suprotstavljanje uzroku kao antiteza bekstvu, prkos, žrtvovanje - šta više benefit od hodanja u susret tom neposredno predstojećem ili već nastupelom, teško snošljivom, maltene pogubnom stanju? A kajanje, druge nekdašnje moguće a neoprobane opcije? Takozvana naknadna pamet (u koju ne verujem)? Odgovore svako sâm pronalazi ili ne pronalazi - ako ih uopšte traži - i onaj ko je neki put od nečega bežao, i onaj ko nije. I tim povodom izvlači zaključke i pouke.

Napori koje činimo da pobegnemo od naše sudbine služe samo da nas vode ka njoj. (R. V. Emerson)

P.S. I od nje sam bežao da poludeo ne bih./ No nisam joj nikada stvarno umakao./Pošto sam bez nje na javi, načisto pomahnitao./Sva svoja zaricanja pred Bogom - odavno porekao.

Najnovije vesti iz ove kategorije