Izgovori lošeg đaka

Kolumne Autor: Darko Obradović | 14:25 Subota, 29 10 2022

Putinov govor na Vladai forumu ne predstavlja suštinsku razliku u odnosu na narativ bilo kog konspirologa i desničara. Međutim, ovaj govor nije izrekao neki opskurni teoretičar zavere sa margine, već predsednik Ruske Federacije, nuklearne sile, i teritorijalno najveće države na svetu. Ukoliko uđemo u suštinsku analizu ovog dugog govora zaključujemo da više liči na izgovore lošeg đaka. I to onog đaka koji je dobio sve jedinice i kome preti izbacivanje iz škole zbog nasilnog ponašanja. Takav loš đak okupljenom društvu na margini u „školskom dvorištu“ objašnjava svoje razloge zašto je dobio loše ocene, zašto je razlupao učionicu, a slabije učenike napao i tukao. Taj i takav loš đak u jednom trenutku se suočio sa ostatkom razreda koji mu je jasno stavio do znanja da sa njim neće da se druži zato što je nasilnik. Kako je nastavio da biva nasilan udaljen je iz škole, i niko ne želi da sa njim razgovara i gubi svoje vreme. Takav loš đak na marginama u mračnom ćošku među svojim trabantima drži dugačak, uopšten govor pun izgovora, lažnih uverenja i obzira. Ljut je na učiteljicu što ne vidi njegovu izuzetnost. I ako ništa nije naučio, čvrsto uveren da je žrtva nepravde. Svog dojučerašnjeg druga i prijatelja, koji je odlučio da neće više da se druži s njim, udario je stolicom po glavi.

Ukoliko ovu malu aluziju prilagodimo složenim globalnim okolnostima uviđamo da je Putin jako loš đak iz istorije. Uzrok tome vrlo lako može biti njegov alternativni pogled na istoriju i nikada naučene lekcije iz prošlosti. Te kao onaj loš đak konstantno se žali, a slabije voli i da udari.

Govor pred Vladai forumu može nam poslužiti za razumevanje ideološki formirane slike o Svetu koji više ne postoji. Rusija nije Sovjetski Savez. Globalna konkuretnost se zasniva na tržišnoj, međuzavisnoj i slobodnoj ekonomiji.  Rusija se takmičila u naoružavanju, i bez oružja izgubila utakmicu. Devedesetih godina se povukla sa okupiranih teritorija. Putin je pao na popravnom ispitu koji je započeo pre 20 godina. Ta učiteljica života – istorija zaista nema „razumevanja“ za loše đake.

Kada Vladimir Putin govori o slobodnom razvoju država i žali se da je to pravo uskraćeno svima koji nisu Amerika, on zaboravlja da on vlada 20 godina „slobodnom“ Rusijom. Za tih 20 godina Rusija se ne može pohvaliti razvojem vrednim divljenja. Na listi indeksa ljudskog razvoja koju formiraju Ujedinjene Nacije, Rusija se nalazi na 52. mestu. Ispred nje su sve države bivšeg istočnog bloka, a koje su članice NATO-a. Svi koji su se od Rusije distancirali su svoje ispite položili i danas sede u društvu najboljih. Tajkunska ruska privreda nije došla spolja, ona je proizvod jednog brutalnog društvenog okruženja. Nasilje je osnovna mera uspeha. Monopol fizičke sile bitno određuje životne šanse i preraspodelu tržišta. Zaboravio je Vladimir Putin da je Rusija ranigrana 113. na listi ekonomskih sloboda,  i nalazi se u društvu Malija, Gabona, Toga i Kiribatija. Nije „zli“ Zapad delio unosne državne poslove Prigozinu i gomili bivših čistačica i družbenica. Slučaj svirepo ubijenog advokata Sergeja Magnickog na najbolji način oslikava jednu društvenu koridu, a ubistva Njemcova i Politikovskaje tekovine slobode koje postoje u Rusiji.

Multipolaran svet Vladimira Putina nije multipolaran svet jedne Švajcarske, Velike Britanije, Brazila, Meksika, Amerike ili Inidije. To je svet kako je sam rekao, podeljen na više centara moći. Odnosno svet prešpartan sverama uticaja. U kom smatra da  Rusiji pripada pravo da odlučuje o trećini Evrope i Azije.  Rusija se takmičila i izgubila.

Imao je Putin dovoljno vremena da sve svetske nepravde koje je pobrojao ispravi u samoj Rusiji, pa to nije učinio. Kada spominje tradicionalnu hrišćansku Evropu, zaboravlja da u Rusiji živi više od 20 miliona muslimana iz 30 različitih naroda. Zatim, ističe da oni svi žive u slozi i miroljubivo, dok je sam bio protogonista hajke na Čečene. A danas se zbog multikonfesionalnih razlika ljudi tuku i ubijaju u ruskoj vojsci. I konačni apsurd je upozorenje na neokolonijalizam, i to od strane lidera koji kontroliše i dalje ruske kolonije od Čečenije, Dagestana do Kurila i Tuve. Kaže vekovima žive u miru, samo što su od 17.  do 21. veka konstantno ratovali sa Čečenima, ali i drugim narodima.

Za kraj, danas usamljena i izolovana Rusija bez saveznika, na čelu ima lidera koji nije položio ispit iz najvažnijeg predmeta. Istorije! A Istorija je učiteljica života!

Najnovije vesti iz ove kategorije