OD ZLA PRIBEŽIŠTE

Kolumne Autor: Zoran R. Tomić | 10:52 Nedelja, 28 01 2024

Svet je već poduže u bunilu, u opasnom rasulu,
Od ratova, bede, kriminala,
Od virusa pomešanih i opakih bolesti,
Ispraznih, nasrtljivih, zloćudnih ideologija,
Iza kojih isključivo sebičnost i za dominacijom želja,
U povampirenju bezmerne mržnje i mraka zverskog.
Priroda se buni, ogrezla u ekološkom ludilu.
Države okrnjene suverenosti vegetiraju zadužene 
Zavisne od struja finansijskih podzemnih,
Formalno s marionetama formalno na čelu,
Nisu u stanju da oslobode se svojih okova.
Dok jurističke se norme guše u nepravdi, nesigurnosti,
U ignorisanju reda i normalnosti.
A ljudska prava gaze ili zloupotrebljavaju suprotno njihovoj meri i biti,
Političke i druge podele množe se, zaoštravaju se omraze,
Nepoverenje i otuđenost se šire,
Prijateljstva blede, tanje se drugarstva,
Crkva je razapeta imeđu svetog i svetovnog,
Nacionalnog i Svevišnjeg,
Materijalnog i duhovnog,
Davno zapisanog i neizgovoenog,
Čak zaboravljenog,
I onog tekućeg, opipljivog, očiglednog.

Umnogome razorene su porodice,
Na koraku svakom deca ulice, usamljenost, prevare, paralelni životi,
Poroci, laži, pomešani polovi i rodovi,
Odbačene autentične vrednosti,
Nepodnošljivi nakoti.
Izvitopereni jezik,
Mehaničko znanje, zastarelo obrazovanje
Kultura u zapećku za vazduh se siromašna bori,
Pritom se inteligencija naopaka ruga ukočenoj kvazilepoti.
I kao bumerang nam preti.
Moral je na dnu a površinom đubre pluta,
Kučine i trice.
Svetlost je postala tam(n)a,
Nekdašnja toplota se u led pretvorila,
Nežnost u grubost,
U stres, dosadnu rutinu lišenu poente,
U jednolični nevažnosti raspored.
A otmenu rečitu tišinu, zaglušujuća besmislena smenila je buka,
Promišljanje izgubilo ono duboko, prâvo značenje,
Nedostaje vrlina i objektivno, okoline, drugih i sebe
Logično, zdravorazumsko, minuciozno tumačenje.

I gde naći spas, pribežište nego u pogledu širom otvorenih očiju ka nepreglednom nebu,
Sve ređem suncu i mesecu kada (nam) se javi.
Na još nezatrovanu vodu.
Biće da su rešenja i u utemeljenoj nauci bez kompromisa,
U knjigama prašnjavim,
Starim a neprolaznim,
U besedama retkih, mudrih, ponosnih a smelih,
Odavno osedelih.
A osobito u idejama i delima mladih, nepokolebljivih, poletnih, hrabrih.
Od ciljeva plemenitih nikada neodustalih. 
U umetnosti večnoj, u stvaralaštvu koje iz duše izvire,
Posebno u književnosti, u poeziji tananoj, muzici veličanstvenoj,
U skladu prelivajućih nijansi boja,
U oblicima skulptura od kojih dah zastaje,
U lepršavosti sačuvanog srca ritma,
U mašti, ljubavi neuporedivoj - stvarnoj ili bar izmaštanoj,
U tajnama zaturenim koje istinu kriju,
U sopstvenim magičnim snovima.
U strogo ličnim, sastavljenim brižljivo papirima,
U redovima gustim, u originalnim slovima

Najnovije vesti iz ove kategorije