Foto: Zoran Spalajković

ODUMIRANJE

Kolumne Autor: Zoran R. Tomić | 11:39 Petak, 06 01 2023 Foto: Zoran Spalajković

Prošla su proleća dečije bezbrižnosti,
Minuše leta brojnih mladosti, 
Otperjaše jeseni generacijske zrelosti, 
Da li su zacarile zime ovdašnje, naše i svetske postepene propasti?
(Uzgred, za Novu godinu ne dobih poklon nijedan. 
Ili ga nisam zaslužio, nisam nimalo omiljen, ni dovoljno čedan? 
Ili je nesuđeni darodavac nehatan, hladan, 
Možda čak pomalo emotivno bedan?) 

Kao da u tekuće doba uvire istančan ukus, vaspitanje, pristojnost, dobrota, 
Kao da se iz zbilje, iz ljudi povlači i preostala ljubav, prijateljstvo, stid i svaka sramota. 
Kao da je negde usahla pravda, moral, poštenje. 
A poplavilo nas nasilje, bahatost, ostala strahota, 
I nepoverenje. 
Da li je savremena tehnika gotovo svaku duhovnost zatrla, u prah se pretvorila vera, 
Svekolikog boga znamenje. 
Da li se tako od nas udaljava željeno spasenje, 
Da li nam je počupano vekovno korenje,
A kraj nâs i u nama traje duboko vrenje, žestoko trenje, 
Trvenje, rastakanje,
Sujeta, mržnja, zloba, zavist, pohlepa, oholost, podmetanje. 
Razobručenje, 
Laž i pretvaranje. 
Negde smo zametnuli sopstveno uverenje, celovito sagledavanje, 
Razložno mišljenje, strpljenje, razumevanje. 
Dok iz vatre neuspelo izvlačimo kestenje, 
Nedostaje pažljivo odmeravanje, smelo hodanje,
Preovlađuje usporavanje, neprekidno posrtanje, uzmicanje, 
Na koncu padanje. 
Ne i ustajanje.
Oko nas zaostalih zrnaca čistote traje usisavanje, 
Svekoliko deljenje, tavorenje, 
Ostade uglavnom samo trunje, 
Zaboravili smo na praštanje, sabiranje, na prisno druženje.

A Ona, otrovni melem, tek se iz devojčurka ispilila bila, 
Bleda, svilena, mazno mila.
Ta Darka mi obećala da voleće me dok bude sunca, meseca, vode i zore. 
Rekla, pa uskoro ne trepnuvši sve bezočno porekla. 
Da besedim dalje suza bi potekla, 
Lava od mlečnog istopljenog stakla. 
Jer, zasvagda je Ona za mene ko reka nekud p(r)otekla.
Nije me više ni vrhom prstiju dotakla. 
Pa me u ogledalu samoće noćni košmari povremeno more. 
Odlaženje u sebe i od sebe kao tiho, postepeno zatiranje.
Smanjivanje, sušenje, starenje.
Sve brže i očitije odumiranje. 

Premda je ljubav božanski prikaz, nestalna je, prolazna, kvarljiva, 
Naklonost treperava, neuhvatljiva, varljiva.
Vreme je kruni, drobi, menja. 
Pa ipak, nije ni relativnost, ni promena večita, 
Ni nada, vera a ni trošnost životnog stenja. 
Nego ljudska bojazan, nesreća i tišina rečita.
Havarija i kalvarija sveopšteg voljenja.

Najnovije vesti iz ove kategorije